Ove godine Ramazan nam počinje 2. aprila. Razmišljam kakav će ove godine ramazan biti? Znamo da se vjernici širom svijeta spremaju za njegov doček. Neki sa neskrivenom radošću, neki sa zebnjom pribojavajući se dugih dana. Neki će ga dočekati u zdravlju, drugi u bolesti. Neki će biti slobodni i moći će da se uključe u ramazanske aktivnosti, neki će morati da rade, u školu da idu i vjerovatno neće moći da se ramazanu u potpunosti posvete. Oni koji su navikli postiti ne postavljaju pitanje zašto, koliko dugo, da li treba ili ne treba, mora li se ili ne.
Svaki ramazan nosi sa sobom nešto posebno. Za svakog od nas ramazan je jedinstven doživljaj koji se riječima ne može opisati kao što je jedinstven način na koji se neko nosi sa glađu i žeđu, kako razmišlja, kako ibadeti, kako pristupa iftaru, kako doživljava radost koja ga ispunjava kada izgovara dovu pred iftar. Ramazan se doživljava. Ramazan se živi. Prva novost koja nas dočeka u ramazanu jeste teravija. Dolazeći u džamiju svaku noć naš život dobiva sasvim novi tok.
Druga promjena koja se dešava u našim domovima je sehur. Probuditi se prije zore, zatim se pripremiti za naredni dan unoseći potrebne kalorije nije nimalo jednostavno.
Nakon sehura nam dolazi sabah namaz gdje se u toku ramazana primjeti pojačana aktivnost. Započeti post i imati mogućnost sabah namaz u džematu obaviti je za mnoge prilika koja se ne propušta. Negdje se poslije sabah namaza uče mukabele, a negdje poslije podne ili ikindije gdje se u toku mjesec dana prouči cijeli Kur’an. Nakon sabah namaza se svako posvećuje onoj aktivnosti shodno vremenu i obavezama koje ima pred sobom.
Posebnu radost predstavljaju pripreme za iftar. Kupuju se razne namirnice, limun , hurme , vruće pogače, frišak kajmak za topu itd. Domaćice se užurbano kreću kuhinjom pazeći da sve bude na vrijeme i u samom tom činu pripreme hrane za iftar se osjeća jedan vid pobožnosti. Iftari su najčešće kolektivni bilo to u krugu porodice, bilo to sa drugim porodicama, bilo to u džematu.
Doživljaj iftara je jedinstven. To je čin u kojem uživa i duša i tijelo što ne možemo naći nigdje drugdje. Onaj obični gutljaj vode, ona hurma s kojom prekinemo post budi u nama sve receptore za ukus, miris, boju i izgled. Sam čin iftarenja nije samo puko jelo i piće, on postaje ibadet.
Allahova milost se spušta na one koji sjede za iftarskom sofrom i koji čekaju znak bilo to ezan, bilo to pucanj topa, bilo to premještanje kazaljki bilo to promjenu digitalnih brojeva čime se označava da je još jedan dan posta završen.
Post mjeseca ramazana je doživljaj u kojem i tijelo i duša putuju na put oplemenjivanja, put distanciranja od svega što je loše, put koji za neke izgleda tegoban mada oni koji tim putem putuju uživaju na svoj način.
Nadam se da ćemo i ovaj Ramazan lijepo provesti, prije svega u miru i rahatluku. Vodimo računa o svom ponašanju, da ne uznemirujemo druge svojim govorom, da poštujemo jedni druge i da sa radošću dočekamo Bajram.
Teks pripremila nastavnica Historije Mediha Biber.
