Ljudska prava svakoj osobi pripadaju podjednako, univerzalno i vječno.
Ljudska prava su univerzalna: uvijek su ista za sva ljudska bića bilo gdje na svijetu.
Ljudska prava su također i neotuđiva: ne možete ih izgubiti isto kao što ne možete prestati biti ljudsko biće.
Usvojena je 10. decembra 1948. godine. Ovaj datum se obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava. Koja su naša prava?Ljudska prava,politička i građanska prava,socijalna, ekonomska i kulturna prava,pravo na mir, na razvoj i pravo na zdrav okoliš.
Prihvatanjem ovih prava, prihvataju se i odgovornosti: poštivanje prava drugih te zaštita i potpora onima čija su prava ugrožena ili negirana.
Mnogi smatraju da je stvaranje zakona o ljudskim pravima jedan od najvećih dostignuća 20-tog stoljeća.
Kroz cijelu ljudsku povijest društva su razvijala sistem pravde i zaštite privatnog vlasništva koji su za cilj imali dobrobit društva kao cjeline. Sve svjetske religije pozivaju na pravdu, poštenje i čestitost.
Prava za sva ljudska bića prvi put su jasno izrečena u UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima.
Deklaracija sadrži 30 članaka i ona je univerzalna – jednako vrijedi za sve ljude u svijetu.
Opća deklaracija o ljudskim pravima je od svoj usvajanja 1948. godine poslužila kao temelj za dvadesetak najznačajnijih konvencija o ljudskim pravima.
Zlatno pravilo : prema drugima se odnosimo onako kako želimo da se drugi odnose prema nama!
Pripremila nastavnica Mediha Biber
Prezentaciju Dan ljudskih prava pogledaj OVDJE!
MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA
Dan ljudskih prava obilježava se 10. decembra svake godine, na dan kada je 1948. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima.
Opća skupština UN-a proglasila je 10. decembar Danom ljudskih prava kako bi se usmjerila pozornost „naroda svijeta“ na Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničko mjerilo postignuća za sve narode i sve države.
Prvi članak Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedni prema drugima postupati u duhu bratstva“.
Čovjekovo pravo koje dobiva rođenjem je pravo na život i ono krajnje pravo na dostojanstvo, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom porijeklu, imovini i društvenom položaju.
Ljudska prava ključan su preduvjet izgradnji mirnih, stabilnih i razvijenih društava. Da bi jedno društvo bilo dovoljno stabilno i razvijeno mora imati pravo na obrazovanje.
PRAVO NA OBRAZOVANJE
Obrazovanje se samo po sebi smatra ljudskim pravom, ali istovremeno i neophodnim sredstvom za ostvarivanje ostalih ljudskih prava. Svi imaju pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti fizički i ekonomski pristupačno za sve, bez diskriminacije. Obrazovanje je osnovno pravo svakog djeteta, pa ipak u Bosni i Hercegovini još uvijek postoje djeca koja su ili izostavljena iz obrazovnog sistema ili napuštaju školu u ranom dobu, te ne završavaju ni osnovno (obavezno) obrazovanje. Dužnost je roditelja a ujedno i društva da omogući ispunjavanje ovog prava. Završetak osnovnog i srednjeg obrazovanja je od presudne važnosti za budućnost svakog djeteta.
Uživanje mnogih građanskih i političkih prava, kao što su sloboda informisanja, sloboda izražavanja, pravo da se bira i bude biran i mnoga druga, ovise o minimalnoj razini obrazovanja.
Pravo na obrazovanje svakom pojedincu omogućava da razvije svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti.
Obrazovanje pomaže djeci da razvijaju sopstveno kritičko mišljenje. Kako kod djeteta bude rastao nivo obrazovanja, tako će njegovo kritičko mišljenje i njegov lični stav postajati čvršći i razvijeniji.
Pravo na obrazovanje za etničke i jezičke manjine ima veliki značaj u očuvanju i osnaživanju njihovog kulturnog identiteta.
Kada je u pitanju znanje i obrazovanje, cilj skoro i da ne postoji, jer učimo čitavog života, granice ne postoje, kao sto reće poznati kineski filozof Lao-Ce
„Učenje je kao veslanje uzvodno, čim se prestane, odmah se kreće unazad“