U povodu 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, na konkursu za najbolji literarni rad koji je raspisala „Treća osnovna škola“ Ilidža, „Domovini s ljubavlju“ , najbolji literarni rad napisala je Tajra Ligata , učenica VIII-1 razreda.
„Želiš li,stranče, da ti pričam o svojoj domovini?
Za moju zemlju, oni što je vole, kažu da je u obliku srca. I, baš, kao pravo srce otvara se svakom dobronamjernom čovjeku koji u nju navrati. I, baš, poput pravog srca, ranjena je stotinama puta u svojoj historiji, ali se uvijek vrati jača i još ljepša nego li je bila. Teška je njena historija, mnoge gospodare je promijenila ,ali je uvijek ostala svoja, i prkosna i lijepa kao djevojke koje u njoj žive. Zemlja je to lijepe klime, lijepih krajolika i dobrodušnih ljudi. Rado oni dočekuju goste,i kafu im i raznu hranu pripremaju; niko se iz nje gladan ni umoran ne vrati. Lomljen im je duh od raznih neprijatelja, ali uvijek ostaju poznati po svom humoru kojim prevazilaze sve probleme.
Želiš li, stranče, da ti pričam koliko je lijepa moja domovina?
U njoj ima pregršt smaragdnih rijeka i visokih planina sa najmirisnijim i najšarenijim šumama; ima i mirisa mora i ljutih krških škrapa. U njoj ćeš vidjeti svega,i srednjovjekovnih utvrda i modernih građevina, čut ćeš i ezane i ckvena zvona, osjetit ćeš i miris ramazana i vaskršnjeg posta. Oduševit ćeš se prelijepom Neretvom koja kao zmija vijuga krševitim krajolikom i , taman, kad zamisliš da ljepše nema, doći ćeš na Unu sa predivnim vodopadima. Gdje god se okreneš, činit će ti se da i najmanji gradić krije najzanimljivije priče koje će ti domaćini rado ispričati. Pojest ćeš, stranče, kod nas i najslađu baklavu na svijetu, ali i Schwartzwald tortu i osjetit ćeš jedinstven spoj Istoka i Zapada kakvog na drugim mjestima nema. Čudno je, stranče, što se u Bosni i Hercegovini, može osjetiti i ono “i” između. Misliš da ne može? Može, stranče! Kod nas kad se krene iz Bosne prema Hercegovini ima planina Ivan koja ti je to “i”. Kad pređeš kroz Ivan dugačkim tunelom, doživiš mali šok. Kao da je neko ukrao zimu, i maglu i šume Bosne, a ostavio upaljeno sunce,i miris mora i go kamen. Ali, stranče, neće ti se činiti da je nešto loše napravljeno, nego ćeš shvatiti i da je taj krš druga vrsta ljepote koja grije dušu. Šta da ti još kažem, kao i svaku lijepu djevojku, mnogi su je htjeli. Pokušavale su velike sile da ovladaju ovim područjem i da ga sebi uzmu, ali dobri ljudi ga nisu dali. Za svoju zemlju su ti dobri ljudi ginuli, ali nisu dali da se razdijeli jer mi ne možemo ni bez Bosne, ni bez Hercegovine, ni bez Krajine ni Semberije. Još se muči da se oporavi od svih rana koju je njeno srce zadobilo, ali se trudi da u njoj nema mržnje jer ona za mržnju ne zna. Ona svakom ponudi kafu i lokum, prostre pred njega bosanski ćilim na kojem su najljepše šare, pa se čini kao beskrajna livada prepuna cvijeća. Ponudi ga najmirisnijim pitama i priča mu priče dok miran i zadovoljan ne zaspi, kao u svom domu. Svaki stranac poželi uvijek iznova doći i kada ode svojoj kući, priča koliko je lijepa moja zemlja.
I ti ćeš otići, stranče, a ja ću po staroj bosanskoj tradiciji prosuti vodu za tobom, za tvoj miran i sretan put, a ti ćeš kad dođeš kući pričati koliko ti je lijepo bilo, šta si sve vidio i kakvi su ljudi. Svi oko tebe željet će da posjete tu čudesnu zemlju.
A, ja ću i njih dočekati raširenih ruku, sa kafam na stolu jer tako se gosti kod na dočekuju.“
Tajra Ligata VIII-1
