Muhammed, a.s. je rekao: „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado…“
Moramo se potruditi da ovaj ispit položimo s najboljom ocjenom.
Analize su pokazale da porodice u kojima postoji međusobni dijalog i vlada ljubav i razumijevanje, puno lakše prevazilaze i najveća iskušenja jer su jedni drugima podrška.
Također su analize pokazale i da je veoma veliki broj onih porodica koje ne znaju da naprave svoj kućni red i postignu porodičnu sreću i spokoj. Zbog svega toga potrebno je da uložimo veliki trud kako bi naš dom bio zaista prava oaza mira i spokoja, a to nije nimalo teško ako istinski želimo.
Bez obzira da li je potrebno da svi članovi porodice učestvuju u organizovanju života, izuzetno je važno da se i najmlađi članovi osjećaju korisnim i dijelom te porodice. Zbog toga je potrebno da svi ukućani imaju svoje dužnosti i obaveze i da se tačno zna ko obavlja određene aktivnosti. Na primjer ako majka kuha, ostali članovi porodice će na smjenu da peru suđe poslije obroka kako bi se majka malo odmorila.
Namlađa djeca koja su sposobna da izbacuju smeće i kupuju sitnice za kuću poput odlaska u pekaru po frišak hljeb, dobit će tu obavezu na koju će uvijek biti spremni.
Ukoliko majka pegla odjeću i ostale tkanine, ostali članovi porodice će svako svoje stvari da odnosi u svoj ormar i na taj način olakšava majci, a majka će se potruditi da ih obuči peglanju još u ranom djetinjstvu počev od jednostavnije odjeće, kuhinjski krpi i slično. Naučit će ih kuhanju najjednostavnijih jela ukoliko se ukaže potreba i vanredna situacija kada će biti prinuđeni da nešto skuhaju.
Svi ukućani će iza sebe da srede ukoliko su nešto od uređenog poremetili, pa će kuća uvijek biti čista i uredna, jer čistoća je sastavni dio muslimanskog života.
Babo će svoje sinove naučiti mučkim poslovima, određenim sportovima i borilačkim vještinama, jer je to obaveza svakog muslimana. Veoma je važno da i otac i majka budu jedinstveni u odgoju svoje djece. Čak ako se i ne slažu sa određenim metodama svog bračnog druga, djeca nikada ne smiju da budu prisutna kada se na tu temu raspravljaju, jer bi u suprotnom izgubila poštovanje prema oba roditelja.
Najveći problem oko odgoja djece imaju oni roditelji koji žive u zajednicama sa dedama i nanama koji svjesno ili nesvjesno pokušavaju da dominiraju u odgoju unučadi. U takvim situacijama je potrebno zauzeti čvrst stav da su roditelji oni koji će odgovarati za svoje stado i na najljepši način dat na znanje dedama i nanama da tu ulogu moraju prepustiti njima. Savjeti su uvijek dobrodošli.
Svaka porodica treba da napravi svoj plan i program u vidu „kućnog reda“. Lijepo bi bilo da ga okače na vidno mjesto kako se taj red i raspored ne bi remetio i kako bi bio podsticaj onima koji još nisu naučili značaj porodične harmonije. U sklopu tog kućnog reda treba da se nalaze sve obaveze i aktivnosti svih članova porodice kako bi međusobno bili upoznati sa životnim obavezama drugih. Kućni red treba također da sadrži puno zajedničkih aktivnosti i puno vremena zajedno provedenog. Ukoliko se lijepo vrijeme rasporedi, sigurno će ostati prostora i za zajedničko čitanje korisne leterature, zajedničko učenje Kur-ana i zikra što će zasigurno povećat bereket i svaki hajr te porodice.
Što više zajedničkih namaza garantuju povećanje bereketa i ljubavi i maksimalnu zaštitu te porodice. Svaka porodica, treba bar jednom mjesečno da ima tzv „kućni savjet“, odnosno sastanak na kome će analizirati situaciju u kući u toku mjeseca. Na tom sastanku će se iznijeti sve ono što je bilo loše za porodicu u toku proteglog mjeseca, ali i ono što je donijelo korist i sreću u porodični dom. Nakon toga će svi članovi porodice iznijeti svoje prijedloge i donijeti zaključke na koji način da se pojača sve ono što je bilo korisno i dobro ali i na koji način da se riješe eventualni problemi i izbjegne sve ono što je donijelo neugodnosti i nemir te narušilo mir i sreću.
Porodica u kojoj vlada ovakva tolerancija, ljubav, mir i razumijevanje zasigurno će lako izaći iz svakog iskušenja, dok ona u kojoj nema nikakve tolerancije, međusobnih razgovora i dogovaranja, nakon manjeg iskušenja, pohrli ka međusobnom optuživanju i svađama koje samo produbljuju probleme i izazivaju mržnju i netrpeljivost. Djeca u takvoj kući nisu sretna i nerijetko i oni nastavljaju putem svojih roditelja, jer ni ne znaju drugačiji način života. Na žalost, većina te djece postanu žrtve uličnog života jer bježe ka lažnom društvu od kuće koja im pruža samo nesreću i depresiju.
Zbog toga dragi moji, bez obzira koliko život izgledao težak, zadovoljimo se onim što imamao, jer ćemo samo tada imati sve ono što želimo, te čuvajmo sebe i porodice svoje. Potrudimo se da odgojimo djecu koja će biti primjer drugima i dovimo da budemo od onih na koje će se čestiti ugledati. Neka naše porodice budu oaze mira prema kojima ćemo se uvijek sa radošću vraćati ma gdje se nalazili. Nemojmo bježati od porodičnih problema, jer će se oni samo povećavati.
Učinimo naše kuće istinskim domom, a porodična sreća je najveća sreća koju čovjek može osjetiti i rahatluk koji se ničim ne može zamijeniti. I za kraj hadis za podsticaj svakom od nas ponaosob: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj porodici.“
Kako se odnosimo prema našoj porodici u privatnosti, onda kada nas niko ne posmatra, pravi je test za našu vjeru i karakter. Lako je praviti se skrušen, pobožan i lijepo odgojen u javnosti. Međutim, da li smo pravedni, skromni, puni ljubavi, nježnosti i lijepog odgoja u našim kućama pravi je dokaz naše vjere i našeg karaktera.
Nastavnica:
Agić Sedina
