Generalna skupština UN-a je 20. novembra 1959. godine usvojila “Deklaraciju o pravima djeteta“, a trideset godina nakon toga usvojila je “Konvenciju o pravima djeteta”.
Konvencija UN-a o pravima djeteta je dokument koji je donijela Glavna skupština UN-a na svojem zasjedanju, 20. studenog 1989. godine. Rječju „konvencija” ističe se da je to dogovor i sporazum koji obvezuje države-članice UN-a na njegovu realizaciju, dakle svojevrstan međunarodni zakon. Prihvatile su ga 193 države u svijetu.
Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta jer djeca su najosjetljivija grupa koja treba zaštitu.
O pravima djece slušamo mnogo ali ima nekih prava djece na koja ponekad zaboravljamo:
- Pravo djeteta da nauči da se svijet ne okreće oko njega – djeca ne trebaju odrastati s informacijom da se zbog njihovih želja okreće ovaj svijet. Trebaju znati da su samo dio ovoga svijeta, da postoje i drugi ljudi, njihove potrebe i želje, te da su svi ljudi jednako vrijedni.
- Pravo djeteta da nauči da riječi bole – djeca trebaju odrasti s informacijom da neke riječi mogu povrijediti druge ljude, da uvredama i psovkama ne gradimo dobre odnose s drugima, i da ako samo govorimo takve riječi, velika je vjerojatnost da ćemo od drugih iste te riječi dobiti natrag.
- Pravo djeteta da nauči što je moral – djeca trebaju odrastati s informacijama o tome što su prihvaćena ponašanja u društvu, a što ne. Što je pristojnost, a što nepristojnost. Imaju pravo naučiti da se starije poštuje, pa će se tako poštivati i njih kada odrastu.
- Pravo djeteta na obaveze – dijete ima pravo naučiti da postoje obaveze koje su njegove, te ako ih ne ispuni da slijede posljedice. Djeca imaju pravo znati da timskim radom u obitelji održavamo kuću čistom i urednom, da učenjem i ispunjavanjem školskih obaveza daje sebi šansu za bolju budućnost.
- Pravo djeteta da nauči što je umjerenost – djeca imaju pravo znati da se novci ponekad mogu potrošiti, da se novci moraju zaraditi, kako bi kada odraste znalo pametno raspolagati novcima, a ne odrasti u uvjerenju da roditelji i drugi odrasli služe zato da bi njima priskrbili neke predmete i stvari. Isto tako, djeca imaju pravo znati da je hrana potrošna, da zaraditi novac za hranu zahtjeva nečiji trud i vrijeme, te da prehranom direktno utječemo na zdravlje svog organizma – koje je isto potrošno.
- Pravo djeteta da zna da su i drugi u pravu – dijete ima pravo znati da nije u svemu najbolje. Time će se naučiti skromnosti, poštovanju i prihvaćanju drugih, shvatiti će da od drugih treba i može učiti, te da njegova riječ nije zakon.
- Dijete ima pravo na odgovornost – za sebe, svoje potrebe i želje. Odgovornost uključuje i svjesnost o posljedicama, te je pravo svakog djeteta da zna da ponašanja imaju posljedice – koje nisu uvijek ugodne i lijepe. Ima pravo naučiti brinuti se i boriti za sebe, a ne očekivati da će uvijek imati „zaleđe” već da se za neke stvari i privilegije mora i treba izboriti samo.
Na današnji dan prisjetimo se i na ova prava djece, koja vrlo često ostanu zaboravljena. Današnjim obilježavanjem međunarodnog dana dječijih prava se želi senzibilizirati javno mnijenje i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Na ovaj dan na poseban način treba gledati na prava djece i adolescenata na najsiromašnijim područjima naše planete, jer UNICEF ima tu odgovornost: govoriti o pravima djece tamo gdje je ona zakazala, ili govoriti o uspješnoj praksi, kako bi se svijetu politike i udruženja reklo što treba činiti u odgoju novih naraštaja koji bi bili potpuno svjesni vlastitih prava.
