VELIKI PETAK se smatra najtužnijim danom hrišćanstva. Na taj dan se ne služi liturgija, osim ako su Blagovjesti.
Prema predanju Isus je odveden iz kuće prvosveštenika Kajafe kod rimskog prokuratora Pontija Pilata koji ga je osudio da bude razapet na krstu. Gledajući šta narod I vojnici rade s njim, Isus je rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju šta rade”.
Veliki petak je za sve hrišćane dan strogog posta, a oni koji poštuju pravila, u znak žalosti, pripremaju hranu na vodi ili čak uopće ne jedu I ne piju do zalaska sunca.
U znak saosjećanja, Veliki petak treba provesti skromno,
kako u jelu I piću, tako I u mislima.
Večernjim bogosluženjima u crkvama se obilježava vrijeme smrti I skidanja sa krsta tijela Gospodnjeg, kada se na posebno ukrašen sto ispred oltara koji predstavlja Hristov grob iznosi plaštanica.
Ovo je dan hrišćanske žalosti, posljednji I najznačajniji u nedelji stradanja za sav hrišćanski svijet.
Na ovaj dan se ne pjeva , ne veseli se, a od Velikog četvrtka do Vaskrsa (nedjelje)kada je, po vjerovanju, Isus vaskrsao, ne zvone crkvena zvona jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vrijeme bogosluženja I oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.
Na ovaj dan najstrožije je zabranjeno piti crveno vino, jer ono predstavlja nevino prolivenu krv Isusa Hrista.
Također na ovaj dan ne treba raditi, već treba pripremati proslavu Uskrsa. Žene ni slučajno ne smiju uzimati iglu u ruku, jer se vjeruje da će im na rukama izbiti plikovi.
Najpoznatiji običaj koji se obavlja na Veliki petak je frabanje Uskršnjih jaja, najčešće crvenom bojom koja simbolizuije Hristovu krv. Žene I djeca učestvuje u farbanju Uskršnjih jaja.
Tradicija farbanja Uskršnjih jaja je veoma stara I potiče iz predhriščanskog perioda. U kontekstu Vaskrsa, bojenje jaja javlja se prvi put u XXII stoljeću.
Postoje brojna narodna predanja o vezi sa običajem farbanja Uskršnjih jaja.
Jedna od njih se vezuje za legendu o Mariju Magdaleni. Ona je došla u Rim da propovjeda Hristovo Jevanđelje I stigla je I do cara Tiberija kome je na poklon donijela korpu jaja. Car nije vjerovao u Hristovo vaskrsenje I rekao je da bi to bilo, kao kad bi bijela jaja u korpi promijenila boju. Marija Magdalena je na to rekla: “ Hristos Vaskrse”, a sva jaja u korpi postala su crvena.
Vaskrs se dočekuje nakon sedam nedjelja posta, kao največi praznik. Praznuje se nakon židovske Pashe, u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji pada na sam dan proljetne ravnodnevnice, ili neposredno nakon nje. Vaskrs može biti dvadeset drugog marta, a najkasnije dvadeset petog aprila(po julijanskom kalendaru),odn. četvrtog aprila, a najkasnije osmog maja (po gregorijanaskom kalendaru).
Ovaj “praznik nad praznicima “ u duši vjernika pokreće uvijek isti osjećaj radosti I nadu spasenja, nadu u konačan prelazak iz smrti u život. Tu se gube kategorije vremena I prostora jer je naša radost vertikalna, usmjerena je na nebu I Hristu.
Vaskrs slavi jednu od centralnih dogmi hrišćanstva- Hristovo vaskrsenje. Iako on predstavlja samo jedan Vaskrs u nizu vaskršnjih praznika, kao najveći I najvažniji, predstavlja orijentir za sve ostale.
Na dan Vaskrsa s hramova zvone sva zvona javljajući tako dolazak velikog praznika, vjerni narod odlazi u crkvu I pričešćuje se na uskrsnoj liturgiji. Na posvećenje se nose I farbana jaja.
“Poslije liturgije, narod se međusobno pozdravlja riječima “ Hristos Vaskrse”! I “Vaistinu Vakskrse”! I taj pozdrav traje sve do Spasovdana. I kod kuća se ukućani pozdravljaju tim pozdravom.Domaćin onda pali svijeću u kući, uzima kadionicu I tamjan te okadi sve ukućane, otpjevaju vaskršnji tropar ili pročitaju molitvu “oče naš” I sjedaju za svečanu trpezu, proslavljajući praznik Vaskrsa.”
Svim vjernicima pravoslavne vjeroispovjesti Sretan Vaskrs- “Hristos Vaskrse”
Pripremila:
Selma Muratović, Prof.
