Dan ljubaznosti
13. novembar se obilježava kao Dan ljubaznosti. Razmišljam, kako da ga obilježim!? Kako drugačije, nego li sjećanjem na najljubaznije stvorenje koje se pojavilo na planeti Zemlji. Život ga nije mazio, bio je pun iskušenja, nedaća… Nije im dozvolio da ga učine grubim, smrknutim, nezadovoljnim… Dapače, one su ga ojačale i učinile odlučnim da na sve to odgovori s toplinom duše, sa osmjehom na usnama, s vedrinom lica, s blagim glasom, obraćajući se svakom Božijem stvorenju kao najbitnijoj osobi u svom životu. Kada mu je Gospodar ukazao povjerenje da širi dobro, a odvraća od zla, dobio je mnogo onih koji su se neprijateljski oglasili, a ko drugi nego li oni koji su mislili o svom ličnom interesu, svom egu… Nisu ga pokolebali na njegovom putu općeg dobra. Strpljivo je podnosio verbalne uvrede, fizičke napade, a materijalno ga i nisu mogli povrijediti, jer od toga, ništa nije ni imao. Ali, zato je imao bogatu dušu, čiji tragovi se i danas osjete nakon četrnaest vijekova. Dragi čitaoče, navest ću samo jedan mali djelić njegove ljubaznosti, a bilo je tako puno… Nakon što je istjeran iz rodnog grada Mekke, prešao 500 km pustinjskog užarenog pijeska i krenuo neumorno dalje s nadom da dobro uvijek pobjeđuje. Uz podršku ashaba, svojih vjernih drugova, radio je sve poslove, pa i one teške fizičke, popraćene vedrinom duha, dajući primjer drugima kako loše iskustvo treba potisnuti i dati prostora svijetlim primjerima. I novo gnijezdo su mu napali, jer oni u svojoj duši nemaju mira. Oni svoju dušu hrane nanoseći bol drugima. Nisu jadni svjesni da najveću štetu sebi čine, jer to pokazuju njihova namrgođena lica, okrutni govor, tjeranje drugih od sebe… ako i ne bi, jer pokvarena hrana stvara bol i nelagodu u želucu. A može li išta biti pokvarenije od mržnje i zavidnosti? Ponovo je radio s optimizmom 10 godina i izgradio skladište zdrave hrane koja se nije pokvarila ni do danas. A i kako bi, kad je skladištena s puno ljubavi, iskrenosti, poštenja, dobrote, plemenitosti, darežljivosti, pravednosti, skromnosti… Sve je to posljedica, zdravo nahranjenog duha koji se oslikava vedrinom lica popraćenog s osmjehom na licu i iskrenog govora protkanog biranim riječima. Zaželio se svog topraka i kreće ka njemu s nadom da će svojom toplinom i iskrenom namjerom skinuti tamu koja se nad njim nadvila. Ušao je u svoj grad dostojanstveno, uzdignute glave, jer nikome ništa nije naudio. vi oni koji su ga ponižavali, pognutih glava su se pokušavali sakriti. Njegov najbolji drug, Ebu Bekr bio mu je vjerni pratilac od samog početka širenja istine. Ebu Bekrov otac je ostao na suprotnoj strani odvraćajući i njega od Poslanika, a.s. Ebu Bekr dovodi svoga oca, sada već slijepog starca ispred Poslanika, ne bi li mu oprostio. Poslanik blago naruži Ebu Bekra: “Zašto si bolesnog oca uznemirio i ovdje doveo, kada sam ja mogao otići posjetiti njega!?” Slijepi starac nije vidio, ah taj neponovljivi izraz lica, ali je osjetio toplinu duše koja se ne može opisati, nego samo doživjeti. Šetajući sokacima svog djetinjstva, vedrinom kakvu je samo on, Muhammed, a.s. imao, plijenio je srca svih onih koji su ga prije 8 godina istjerali… To mogu samo veliki, čistog srca i zdravog razuma!!! “Zaista je Allah blag i ljubazan i On voli ljubaznost i blagost. S ljubaznošću se dobiva ono što se ne dobiva s grubošću.” (Hadis)
Sedina Agić, nastavnica Vjeronauke
