Prijedor je grad koji će uz svoje ime još dugo imati krvavu mrlju nedužno ubijenih ljudi tokom agresije na Bosnu I Hercegovinu, onoh koji nisu bili Srbi. Danas se obilježava 30 godina od početka onoga što mnogi nazivaju jednim od najstrašnijih zločina na ovim prostorima.
Tog 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu da nesrpsko stanovništvo obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko ruke. Prethodno su otvoreni logori Keraterm, Omarska i Trnopolje, gdje su ljudi masovno bili odvođeni, a potom mnogi i ubijeni u masovnim egzekucijama i drugim zločinima. – Šta reći 30 godina poslije? Isto što i nakon pet ili 28 godina. Konstantno negiranje onoga što je utvrđeno i u sudskim procesima u Haškom tribunalu i na Sudu BiH, a to je da su počinjeni ratni zločini, i danas je prisutno. U toliko procesa je dokazano da su ovdje nesrbi morali nositi bijele trake, obilježavati svoje kuće bijelim plahtama i čaršafima u znak, kako su tada srpske vlasti tražile, lojalnosti novim srpskim vlastima u Prijedoru. Rane, a pritom ne mislimo na one fizičke, već one na srcu, u duši i glavi, vrijeme ne liječi niti one ikada prolaze.
Tekst preuzet sa stranice – pogledaj OVDJE!
Za zločine počinjene na prijedorskoj opštini do sada je doneseno 56 presuda i otkriveno je preko 400 masovnih grobnica. Vlasti bosanskih Srba su u Prijedoru 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
To je bila kulminacija kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i bosanskih Hrvata s teritorije općine Prijedor.
Danas se Prijedor i svijet prisjećaju 3.176 ubijenih, među kojima i 102 djece, od kojih je najmlađa žrtva Velid Softić koji je imao samo tri mjeseca kad je ubijen.