Intervju sa učiteljicom
Emma i Sara: Možete li se kratko predstaviti?
Učiteljica: Ja sam S.A, magistar razredne nastave. Trenutno sam učiteljica V-3 odjeljenja u „Trećoj osnovnoj školi“ Ilidža .
Emma i Sara: Koliko dugo radite u školi?
Učiteljica: U školi radim preko deset godina, sa manjim pauzama.
Emma i Sara: Zašto ste se odlučili za ovaj posao?
Učiteljica: Osnova moje želje za ovim pozivom je nastala u djetinjstvu, kada sam boravila u školskim klupama, kao i vi sada. Kao kod većine djevojčica, moj uzor, pored roditelja je bila moja učiteljica. Toliki je utisak ostavila na mene da je i danas pamtim kao da je još jučer objašnjavala lekcije i pripovjedala priče. Bila sam jedna od onih djevojčica čija je glavna igra bila imitacija učiteljice, čiji su učenici bili plišane lutke a nerijetko i drugari a omiljene aktivnosti su mi bile pisanje u dnevnik i kredom po tabli. Kasnije, sazrijevanjem i profesionalnim usmjerenjem sam uvidila da „sam to ja“ i da to želim postati.
Emma i Sara: Da li se ikada pokajete jer ste izabrali ovaj posao?
Učiteljica: Nisam se ni u jednom trenutku pokajala. Mislim da sam učinila najbolji izbor, birajući ovaj poziv.
Emma i Sara: Šta Vam se najviše sviđa u vašem poslu?
Učiteljica: Najviše ti trenuci sa učenicima u učionici i izvan nje, kada stvaramo uspomene, doživljavamo avanture, nadmašujemo očekivanja, savladavamo prepreke i zahtjeve.
Emma i Sara: Da li Vam bude žao kada se rastajete od svog razreda?
Učiteljica: Vjerujem da svaki učitelj, osim što svoj posao obavlja odgovorno i savjesno, obavlja ga srčano i predano, sa puno emocija. On najveći dio svog dana provede misleći na svoje učenike i tako se brzo „veže“ za svoje učenike pa mu bude iznimno žao kada se rastaje od njih.
Iz razgovora sa našom učiteljicom, možemo zaključiti na najbolje radimo posao koji volimo.
Intervju pripremile i vodile učenice: Emma Burkić i Sara Husejinović V- 3
Intervju sa učiteljicom
Atija: Možete li se ukratko predstaviti?
Učiteljica: Zovem se Amra Jordamović, po zanimanju sam profesor razredne nastave ali meni draže učiteljica. Ovaj posao radim 30 godina a u u ovoj školi 26.
Atija: Šta vam se sviđa u ovom poslu?
Učiteljica: Posebna ljepota ovog posla je podučavanje djece nečemu što oni još ne znaju i pomaganje u savladavanju mnogih izazova i prepreka dok usvajaju znanja i pripremaju se za život. Ovo je veoma izazovan i human posao a takvim ga činite vi, naši dragi učenici.
Atija: Koji je Vaš cilj u poslu koji radite?
Učiteljica: Naučiti djecu da uče, da pomažu drugima, da vole, da budu vrijedni, pošteni i sretni .
Atija: Koji su izazovi u radu sa djecom?
Učiteljica: Izazova je mnogo ali trenutno je najveći kako djeci približiti učenje i igru sa drugarima i pomoći im da se što više udalje od virtuelnog svijeta.
Atija: Kada ste odlučili da želite raditi sa djecom ?
Učiteljica: Ta želja se u meni rodila još u djetinjstvu, vjerovatno dok sam bila školarac kao sada vi.
Atija: Kada bi se vrtili u prošlost, da li bi ponovo izabrali ovo zanimanje? Zašto?
Učiteljica: Ponovo bih izabrala isto zanimanje jer je rad sa djecom i ljubav prema njima nešto najljepše. Vidjeti vas sretne, ushićene, uspješne i zahvalne je nešto posebno, nešto što se ne može mjeriti ni sa čim.
Atija: Da li svoj posao „ nosite kući“ ? ( Da li pomislite na svog učenika/cu kada niste u učionici/razredu?)
Učiteljica: Da, veoma često sa sobom nosimo dio posla kući u mislima. Mislimo na vas ukoliko ste bili tužni, uznemireni, ljuti, sretni. Sve to nas dodiruje i tjera na razmišljanje zašto je tako ali i kako da pomognemo.
Još jedan razgovor obojen najljepšim emocijama koje pruža učiteljski poziv.
Član novinarske sekcije: Atija Kurtović V-2
