Od 21. do 23. oktobra 2020. godine u Tuzli je održan 17. međunarodni dječiji festival „Vezeni most“. Alina Rešidović učenica V2 razreda JU „Treća osnovna škola“ Ilidža, dobitnica je treće nagrade u kategoriji učenika od 1 – 5 razreda. Nagradu je osvojila njena priča “Četiri godišnja doba”.
ČETIRI GODIŠNJA DOBA
Kao što vec znate, u godini se pojavljuju četiri godišnja doba: Ljeto, Jesen, Zima, Proljeće. Ali tada, u to vrijeme je sve išlo drugačijim redoslijedom. Ljeto je bilo na početku, Jesen je slijedila nakon Ljeta, poslije je bila Zima, a na kraju Proljeće. I sva godisnja doba su bili sretna sve do tada. Dosadilo im je bilo držati se ovog redoslijeda. Pa je najzad Ljeto prvo izjavilo: „Hej, pa zašto ja trajem ovoliko kratko, bijednih tri mjeseca, kad svako najviše voli mene.“ „To onda ne bi bilo fer za mene“, „Da je po meni bila bih prije tebe“, ljutnu se Jesen. „A šta je sa mnom, ko pita mene, željela bih da budem nakon Jeseni“, reče Proljeće. Zima onda uzviknu: „A što nije po mom, ja hoću da sam poslije Ljeta!“ Rasprava je bila glasna, a pošto se nisu mogli dogovoriti, nastala je najčudnija oluja. Zapuhao je snažan vjetar, počeo je padati snijeg, pa je onda naglo otoplilo, pala je kiša i pojavljivala se duga. Oblaci su bili ljuti, Sunce zbunjeno, a životinje pričale koješta da se dešava. Sva ova prepirka probudila je veliku snažnu Planinu. Ona je zagrmjela svojim oštrim glasom da se svako stiša…Najzad je predložila da svako glasa. Tako su životinje, Oblaci i Sunce glasali u koje će mjesece koje godišnje doba vladati. Poslije mnogo vremena, napokon su svi izjavili: Proljeće prvo, Ljeto drugo, Jesen treće. I svako je vladao po tri mjeseca. Ljetu nije bilo pravo što posjeduje samo tri mjeseca, ali prihvati da traje koliko i drugi. No, postojao je jedan problem. Niko nije znao gdje će Zimu smjestiti. Ni u jedan mjesec nisu mogli smjestiti hladnu Zimu. Mislili bi da bi bilo čudno ili da ne bi odgovaralo da ide poslije Ljeta, Proljeca ili Jeseni. Naposlijetku se slože da im Zima nije potrebna. I tako tužna Zima napusti planetu Zemlju. Sjede ona na neku daleku malu planetu. Na trenutke postane bijesna, pa se rasplače. Govorila je da joj ne treba ta planeta Zemlja. Ali jos uvijek je bila tužna u srcu. Godine su prolazile, a na Zemlji se odvijao dosadan život. Oblacima, drveću, planinama, djeci i odraslima je nedostajala Zima. Oblaci su poželjeli da prave snijeg, drveća i planine da ih hladi snijeg, djeci je nedostajala igra na snijegu i praznici, odraslima zimski sportovi. Životinje, a ni Sunce nije puno poželjelo Zimu. Ali niko nije htio ni da prizna ni da kaže. No, jednom mladom drvetu je bilo dosta. Naravno, to mlado drvo je znalo kao i ostalo drveće, posljedice Zime, a to je opraštanje s lišćem. To drvo je voljelo snijeg i Zimu, pa je reklo jasno i glasno: “Sunce, Oblaci, Planino vratite Zimu, ona je nama potrebna za igru i veselje.“ Sunce se baš i nije slagalo, ali je većina bila za Zimu. Sto se tice godišnjih doba svi su voljeli Zimu osim Ljeta. I tako su Ljeto, životinje i Sunce morali prihvatiti povratak Zime. Stavili su je na kraju godine da traje tri mjeseca kao i ostali. Ali ipak Zima je bila srećna.
Ovo se desilo vrlo davno i jos uvijek se godišnja doba pridržavaju redoslijeda.
ALINA REŠIDOVIĆ- V2
